ostoji mjesto gdje je putovanje kroz vrijeme moguće. Zamislite da pređete samo 3,8 kilometara i vratite se u jučerašnji dan, ili uđete u sutrašnji. Upravo je to, barem teoretski, moguće na jednoj točki na svijetu. Diomedski otoci, Veliki i Mali Diomed, ponekad se nazivaju i “otok Sutra” i “otok Jučer”, jer je Veliki Diomed uvijek 20 ili 21 sat ispred Malog, ovisno o tome je li na snazi ljetno ili zimsko računanje vremena. Točno između njih, naime, prolazi međunarodna datumska granica. Na Velikom Diomedu tako biste u ovom trenutku već uživali u vikendu, dok bi na Malom još odbrojavali zadnje radne sate u tjednu. JEDAN OTOK PRIPADA RUSIJI, A DRUGI JE DIO SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA Ovi se otoci s neobičnom pričom nalaze u Beringovom prolazu, koji razdvaja Aljasku od Sibira. Površina Velikog Diomeda je 29 četvornih kilometara, a Mali se prostire na samo 7,3 četvorna kilometra. Pa ipak, jedino naseljeno mjesto nalazi se na manjem otoku i prema popisu iz 2011. ima 135 stanovnika. Veliki Diomed pripada Rusiji, a Mali je dio Sjedinjenih Američkih Država. Nalaze se na mjestu gdje je udaljenost između ove dvije zemlje najmanja. Kroz povijest se više puta spominjala gradnja tunela koji bi upravo na ovom mjestu povezivao dva kontinenta, ali to nikad nije realizirano. IAKO JE TO ILEGALNO I OPASNO, GRANICU JE MOGUĆE “PREHODATI” KAD SE MORE ZALEDI Otoke je otkrio danski moreplovac Vitus Jonassen Bering 1728. godine, a ime su dobili po grčkom bogu Diomedu. Ruski otok poznat je i pod imenima Imaqłiq, Inaliq, Nunarbuk i Ratmanov, a američki se naziva još i Krusenstern. Službena međunarodna granica između dvije zemlje prolazi otprilike na sredini prolaza, oko 2 kilometra od oba otoka. U teoriji, iako je to ilegalno i opasno, granicu je moguće prijeći pješke u najhladnijim zimskim mjesecima kad se more između dva otoka zaledi i formira se prirodni, ledeni most. MALI DIOMED PRIPAO JE AMERICI NAKON UGOVORA O KUPNJI ALJASKE Otoci su, nakon što su otkriveni, bili dio Rusije, a jedan je pripao Americi nakon ugovora o kupnji Aljaske 1867. godine. Prvi stanovnici otoka bili su Eskimi, a populacija Velikog Diomeda raseljena je na susjedne otoke u prvoj polovici 20. stoljeća kad je tamo postavljena sovjetska vojna baza. U vrijeme Hladnog rata ova je točka bila poznata kao “ledena zavjesa” i strogo se kontrolirala. Na zapadnom dijelu američkog Malog Diomeda ostalo je jedno selo, koje danas broji stotinjak stanovnika. Oni žive u malim kućama izgrađenim na strmoj, kamenoj obali. Selo ima poštu, dućan i školu, a stanovnici su poznati kao vješti klesari skulptura od leda.

Turski grad Midyat ima tako bogatu povijest da praktički služi kao muzej na otvorenom. Sada su arheolozi otkrili potpuno drugačiju povijest skrivenu ispod temelja ovog drevnog grada – najveći podzemni grad na svijetu. Konzervatori u Midyatu otkrili su ovaj masivni podzemni prostor pukom srećom dok su čistili niz povijesnih ulica i zgrada u gradu. Naišli su na skriveni ulaz u špilju, a zatim uočili zanimljiv prolaz – koji ih je odveo do kolosalnog kompleksa koji je ostavio arheologe u čudu. S do sada otkrivenim desecima tunela i 49 soba, podzemni grad je nazvan Matiate , što znači “grad špilja”. Tijekom procesa iskapanja, arheolozi su pronašli artefakte koji datiraju iz drugog i trećeg stoljeća n.e., skladišne silose, bogoslužne oltare i bunare. Fascinantno je to što povjesničari vjeruju da su otkrili samo tri posto ukupne površine grada. “Dok su kuće na vrhu datirane u 17., 18. i 19. stoljeće, ispod je potpuno drugačiji grad”, rekao je Gani Tarkan, ravnatelj Muzeja Mardin i glavni vođa projekta. “Taj je grad star 1900 godina.” Ruralni grad Midyat nalazi se na jugoistoku Turske. Naseljen je za vrijeme Asirskog Carstva, oko 900. p.n.e., a njime su redom vladali Aramejci, Perzijanci, Grci, Rimljani, Bizantinci i Osmanlije. Novootkriveni grad od vapnenca otkriven ispod ovog drevnog grada vjerojatno je ostao netaknut posljednjih 1900 godina. Vjeruje da je taj prostrani prostor nekoć bio stambeni prostor za čak 70.000 ljudi. “Prvo je izgrađen kao skrovište ili prostor za bijeg”, objasnio je Tarkan. “Kao što je poznato, kršćanstvo nije bilo službena religija u drugom stoljeću. Obitelji i skupine koje su prihvatile kršćanstvo uglavnom su se sklanjale u podzemne gradove kako bi pobjegle od progona Rima.” “Možda je podzemni grad Midyat bio jedan od životnih prostora izgrađenih za tu svrhu”, nastavio je. “To je područje za koje procjenjujemo da je najmanje 60-70.000 ljudi živjelo ispod zemlje.” Lozan Bayar, arheolog iz Ureda za zaštitu i nadzor općine Mardin, ponovio je Tarkanovo objašnjenje. “U razdoblju ranog kršćanstva, Rim je bio pod utjecajem pagana prije nego što je kasnije priznao kršćanstvo kao službenu religiju.” “Takvi podzemni gradovi su pružali sigurnost ljudima, a ljudi su također tamo obavljali svoje molitve. Bila su i mjesta za bijeg. Od tog razdoblja postoje cisterne, bunari i kanalizacijski sustavi.” Tarkan i njegov tim nastavljaju redovito pronalaziti relikvije, murale i tunele dok se njihovi radovi na iskopavanju nastavljaju. Pokazalo se da je Matiate toliko golem da je prethodno otkriven podzemni grad Derinkuyu u regiji Kapadokija u Turskoj ništa naspram njemu. Derinkuyu je nekoć držao 20.000 ljudi. Najmanje 40 drugih podzemnih gradova otkriveno je diljem Turske, ali nijedan se ne može usporediti s Matiateom. Osim razlika u veličini, većina tih podzemnih gradova nije bila smještena ispod užurbanih gradova kao što je to bio Matiate.

Ida Fazlić s naučnicima napravila ogromno otkriće najpoznatije svjetske slike, Mona Lize. Objavio je ovo na društvenim mrežama dr. Edhem (Eddie) Čustović , iz Tuzle koji živi u Melbournu u Australiji gdje radi na renomiranom La Trobe univerzitetu, veliki filantrop i doktor elektrotehničkih nauka. Poruku dr. Čustovića objavljujemo u cijelosti: "Stotine svjetskih medija objavile su najnovije naučno otkriće vezano za Mona Lizu. Mali uzorak iz skrivenog kutka "Mona Lize" otkrio je veliku tajnu. Čuveni eksperimentalni umjetnik naslikao je portret iz 16. stoljeća koristeći spoj olova koji ranije nije bio otkriven na slikama italijanske renesanse. Koristeći rendgenske zrake i infracrvenu spektroskopiju za analizu hemijskog sastava da Vinčijeve mješavine boja, naučni tim (uključujući Idu Fazlić iz BiH) u Francuskoj i Britaniji ispitali su mikroskopske fragmente iz "Mona Lize" i "Posljednje večere", još jednog od najpoznatijih umjetnikovih djela. Prema studiji objavljenoj u srijedu u Journal of the American Chemical Society , otkriveni su dokazi ne samo bijelog olovnog pigmenta i ulja u sloju ispod umjetničkog djela, već i olovnog oksida, narandžastog pigmenta koji je pomogao da se boja osuši i učini je gušćom. Mnoga djela iz da Vinčijevog vremena, uključujući "Mona Lizu", bila su naslikana na drvenim pločama. Studija je zaključila da je umjetnik, također inženjer, vjerovatno dodao olovni oksid kako bi stvorio neprozirnu pripremnu podlogu dovoljno gustu da prekrije drvo. Istraživanje odražava kontinuiranu fascinaciju čuvenom slikom, koja se smatra arhetipskim remek-djelom italijanske renesanse. Ikonska Mona Liza Leonarda da Vincija, najpoznatije, najprepoznatljivije i kopirano umjetničko djelo na svijetu. Slikana između 1503. i 1519. godine, vijekovima je bila u vlasništvu francuske kraljevske porodice. Oslobođena od strane revolucionarnih snaga, slika je nakratko krasila Napoleonovu spavaću sobu, a zatim je postavljena u muzeju Luvru. Podsjetimo se, ranije sam pisao o Idi Fazlić. Rođena je i odrasla u Brčkom. Dodiplomske studije u konzervaciji i restauraciji kulturno-historijskog naslijeđa je započela 2014. godine na Akademija likovnih umjetnosti i Prirodno-matematicki fakultet Sarajevo. 2017. godine upisala je magistarske studije iz Nauke i tehnologije u konzervaciji kulturnog naslijeđa na Università Ca' Foscari Venezia. U toku te dvije i po godine je istraživala djela savremene umjetnosti, te dobila po prvi puta priliku da surađuje sa međunarodno priznatim naučnicima i konzervatorima. Specijalizirala se za NMR analizu sušećih ulja koji se koriste kao vezivo u uljanim slikama i igraju važnu ulogu u reakcijama i starenju takvih djela. Uz to je odradila i dvomjesečni staž kroz Erasmus + internship program u Kunsthistorisches Museum Vienna muzeju u Beču gdje je dobila priliku da asistira u analizama Caravaggiove slike David sa glavom Golijata. U martu 2021. godine je započela doktorske studije pri European Synchrotron Radiation Facility - ESRF u Grenoblu, Rijksmuzeju i AkzoNobel-u. Student je University of Amsterdam / Universiteit van Amsterdam. Fokus njenog doktorskog istraživanja su interakcije sikativa i ulja , te njihovi produkti i uloga u slikarstvu.

Toše Proeski svoj je posljednji intervju dao samo nekoliko sati prije nego što je izgubio život u tragičnoj nesreći na putu za Zagreb. Jedan od omiljenih pjevača ovih prostora Toše Proeski preminuo je prije 16 godina u tragičnoj automobilskoj nesreći pored Nove Gradiške, a samo nekoliko sati ranije dao je i svoj, nažalost, posljednji intervju. Upravo je tada 26-godišnji Toše priznao kako ga popularnost umara i da mu teret slave teško pada, čak i da bi se volio povući iz javnosti. Bio je to prvi put da je javno progovorio o toj temi. "Želim, ali ne mogu. Mašinerija me je stavila, kako kažu, u bubanj i gotovo. Nema povratka. Tražim oporavak od svakodnevnih intervjua, šminkanja, skidanja šminke, pakiranja. Putovanja u Zagreb, pa nazad, putovanje u Australiju. Pravim greške, kao svaki normalan čovjek, svakodnevno. Nisam bezgrešan, svetac niti anđeo, daleko sam od toga, ali sam daleko i od ružnih priča koje mi se pripisuju otkad sam poznat", požalio se tada Toše za Canal 5. Uz to je naglasio i kako bi volio imati djevojku koja neće biti s njim samo radi slave. "Nije to ugodno. Ni novac, ni automobili niti išta drugo nije presudno za ljubav. Znam koje su prave vrijednosti. Želim takvu djevojku", priznao je Toše, a požalio se i na novostečena prijateljstva. "To me jako spušta na zemlju. Ne vjerujem u nova prijateljstva jer sam imao loše iskustvo, sa starim prijateljima sam siguran. Želim u šetnju, u kupovinu, uvečer u kafić, ali ne mogu. Prije desetak dana šetao sam ispred izloga i shvatio da više od šest-sedam godina nisam izašao, prošetao se gradom i rekao: Ovo mi se sviđa. Ući ću i kupiti. Misliš da ne želim? Želim kao i svi normalni ljudi", zaključio je tada neraspoloženi Toše. Tijekom posljednjih mjeseci života puno se pričalo o njegovoj ljubavi s rukometašicom Andrijanom Budimir, no pitanja i razgovore o njoj pokušao je izbjeći. "Želim zaštititi barem jedan dio života. Često smo zajedno kao prijatelji. Vrijeme čini svoje. Ako bude novosti, obavijestit ću vas na vrijeme", izjavio je Toše. Voditelji emisije u kojoj je gostovao na kraju su mu poželjeli sretan put u Zagreb, u kojem je trebao snimati nove spotove. "Ti znaš koliko te volim. Zlato moje, čuvaj mi se. Nemoj dijeliti energiju na sve strane", rekla mu je voditeljica i izgrlila ga. "Moram", kratko joj je na to odgovorio Toše.

Beč, Austrija, uz rijeku Dunav, ima mješavinu arhitekture koja predstavlja mnoga razdoblja i stilove, u rasponu od složenih spomenika iz doba baroka do odbijanja visokih ukrasa u 20. stoljeću. Povijest Beča, ili Wiena kako ga zovu, bogata je i komplicirana kao i arhitektura koja je prikazuje. Vrata grada otvorena su za slavlje arhitekture — i bilo koje vrijeme je sjajno vrijeme za posjetiti. Budući da se nalazi u središtu Europe, ovo su područje rano naselili i Kelti, a zatim Rimljani. Bio je glavni grad Svetog Rimskog Carstva i Austro-Ugarskog Carstva. Beč su napadale i pljačkaške vojske i srednjovjekovne kuge. Tijekom Drugog svjetskog rata potpuno je prestao postojati jer ga je zahvatila nacistička Njemačka. Ipak, i danas o Beču razmišljamo kao o domu Straussovog valcera i Freudovskog sna. Utjecaj Wiener Moderne ili bečke moderne arhitekture na ostatak svijeta bio je dubok kao bilo koji drugi pokret u povijesti. Visiting Vienna Možda najznamenitija građevina u cijelom Beču je gotička katedrala sv. Stjepana. Prvobitno započeta kao romanička katedrala, njena gradnja kroz stoljeća pokazuje utjecaje dana, od gotike do baroka, sve do krova od crijepa s uzorkom. Bogate aristokratske obitelji poput Lihtenštajna možda su prve donijele kićeni barokni stil arhitekture (1600.-1830.) u Beč. Njihov privatni ljetnikovac, Garden Palais Liechtenstein iz 1709., kombinira vanjske detalje poput talijanske vile s kićenim baroknim interijerom. Otvoren je za javnost kao muzej umjetnosti. Belvedere je još jedan barokni kompleks palače iz tog razdoblja, ranih 1700-ih. Dizajniran od strane arhitekta talijanskog podrijetla Johanna Lukasa von Hildebrandta (1668.-1745.), palača i vrtovi Belvedere popularni su slatkiš za oko za krstarenja rijekom Dunav. Karlo VI., car Svetog rimskog carstva od 1711. do 1740., možda je odgovoran za dovođenje barokne arhitekture u vladajuću klasu Beča. Na vrhuncu pandemije crne kuge zavjetovao se da će sagraditi crkvu svetom Karlu Boromejskom ako kuga napusti njegov grad. I jest, a veličanstvenu Karlskirche (1737.) prvi je projektirao barokni arhitekt Johann Bernard Fischer von Erlach. Barokna arhitektura vladala je u vrijeme Karlove kćeri, carice Marije Terezije (1740.-80.) i njezina sina Josipa II. (1780.-90.). Arhitekt Fischer von Erlach također je projektirao i pregradio seosku lovačku kućicu u ljetni kraljevski odmor, baroknu palaču Schönbrunn. Bečka carska zimska palača ostala je Hofburg. Do sredine 19. stoljeća srušene su nekadašnje gradske zidine i vojne snage koje su štitile središte grada. Umjesto njih, car Franjo Josip I. pokrenuo je veliku urbanu obnovu, stvarajući ono što se naziva najljepšim bulevarom na svijetu, Ringstrasse. Ring Boulevard obrubljen je više od tri milje monumentalnih neogotičkih i neobaroknih zgrada nadahnutih poviješću. Izraz Ringstrassenstil ponekad se koristi za opisivanje ove mješavine stilova. U to su vrijeme izgrađeni Muzej lijepih umjetnosti i renesansna Bečka opera (Wiener Staatsoper). Burgtheater, drugo najstarije kazalište u Europi, prvo je bilo smješteno u palači Hofburg prije nego što je ovo "novo" kazalište izgrađeno 1888. godine. Modern Vienna Pokret bečke secesije na prijelazu u 20. stoljeće pokrenuo je revolucionarni duh u arhitekturi. Arhitekt Otto Wagner (1841.-1918.) kombinirao je tradicionalne stilove i utjecaje secesije. Kasnije je arhitekt Adolf Loos (1870.-1933.) uspostavio oštar, minimalistički stil kakav vidimo u zgradi Goldman and Salatsch. Podigli smo obrve kada je Loos izgradio ovu modernu građevinu preko puta Carske palače u Beču. Godina je bila 1909., a "Looshaus" je označio važnu tranziciju u svijetu arhitekture. Ipak, građevine Otta Wagnera mogle su utjecati na ovaj modernistički pokret. Neki su Otta Kolomana Wagnera nazvali ocem moderne arhitekture. Sigurno je da je ovaj utjecajni Austrijanac pomogao premjestiti Beč iz Jugendstila (Art Nouveau) u arhitektonsku praktičnost 20. stoljeća. Wagnerov utjecaj na arhitekturu Beča osjeća se posvuda u tom gradu, što je primijetio i sam Adolf Loos, koji je 1911. navodno nazvao Wagnera najvećim arhitektom na svijetu. Rođen 13. srpnja 1841. u Penzigu u blizini Beča, Otto Wagner školovao se na Politehničkom institutu u Beču i Königliche Bauakademie u Berlinu, Njemačka. Zatim se vratio u Beč 1860. da studira na Akademie der bildenden Künste (Akademija likovnih umjetnosti), gdje je diplomirao 1863. Bio je obučen u neoklasičnom stilu likovne umjetnosti koji su secesionisti konačno odbacili. Arhitektura Otta Wagnera u Beču je zapanjujuća. Prepoznatljivo popločano pročelje Majolika Hausa čini ovu stambenu zgradu iz 1899. godine željenom nekretninom čak i danas. Željeznički kolodvor Karlsplatz Stadtbahn koji je 1900. godine nekoć ocrtao urbani Beč sa svojim rastućim predgrađima toliko je cijenjen primjer prekrasne secesijske arhitekture da je dio po dio premješten na sigurnije mjesto kada je željeznica modernizirana. Wagner je uveo modernizam s Austrijskom poštanskom štedionicom (1903.-1912.) — Bankarska dvorana Österreichische Postsparkasse također je donijela modernu bankarsku funkciju papirnatih transakcija u Beč. Arhitekt se vratio secesiji s Kirche am Steinhof iz 1907. ili crkvom sv. Leopolda u azilu Steinhof, prekrasnom crkvom dizajniranom posebno za duševno bolesne. Wagnerove vlastite vile u Hütteldorfu u Beču najbolje izražavaju njegovu transformaciju iz neoklasičnog obrazovanja u Jugendstil. Why is Otto Wagner Important? Art Nouveau u Beču, "nova umjetnost" poznata kao Jugendstil. Bečku secesiju, koju je 1897. utemeljio sindikat austrijskih umjetnika, Wagner nije bio osnivač, ali je povezan s pokretom. Secesija se temeljila na uvjerenju da umjetnost i arhitektura trebaju biti svojevremeno, a ne oživljavanje ili imitacija povijesnih oblika poput klasike, gotike ili renesanse. Na izložbenoj dvorani Secesije u Beču nalaze se ove njemačke riječi: der zeit ihre kunst (svakom dobu njegova umjetnost) i der kunst ihre freiheit (umjetnosti njegova sloboda). Bečka moderna, prijelazno vrijeme u europskoj arhitekturi. Industrijska revolucija nudila je nove građevinske materijale i procese, a poput arhitekata čikaške škole, skupina umjetnika i arhitekata u Beču pronalazila je put do onoga što smatramo modernošću. Kritičarka arhitekture Ada Louise Huxtable opisala ga je kao vrijeme "puno genija i kontradikcija", koje karakterizira neka vrsta bipolarne arhitekture jednostavnih, geometrijskih dizajna ukrašenih maštovitom Jugendstil ornamentikom. Moderne Architektur, Wagnerova knjiga o modernoj arhitekturi iz 1896. nastavlja se proučavati. Urbanističko planiranje i kultna arhitektura u Beču: Crkva Steinhof i Majolikahaus čak su prikazane na šalicama za kavu koje se mogu kupiti kao suveniri. Otto Wagner, Creating Iconic Architecture for Vienna Iste godine kada je Louis Sullivan sugerirao da oblik slijedi funkciju u američkom dizajnu nebodera, Otto Wagner je opisivao aspekte moderne arhitekture u Beču u svojoj prevedenoj izjavi da nešto nepraktično ne može biti lijepo. Njegovo najvažnije pisanje je možda Moderne Architektur iz 1896., u kojem on tvrdi da je moderna arhitektura: " A certain practical element with which man is imbued today simply cannot be ignored, and ultimately every artist will have to agree with the following proposition: Something impractical cannot be beautiful. " — Composition, p. 82 " "All modern creations must correspond to the new materials and demands of the present if they are to suit modern man. " — Style, p. 78 " Things that have their source in modern views correspond perfectly to our appearance....things copied and imitated from old models never do....A man in a modern traveling suit, for example, fits in very well with the waiting room of a train station, with sleeping cars, with all our vehicles; yet would we not stare if we were to see someone dressed in clothing from the Louis XV period using such things? " — Style, p. 77 " The room that we inhabit should be as simple as our clothing....Sufficient light, a pleasant temperature, and clean air in rooms are very just demands of man....If architecture is not rooted in life, in the needs of contemporary man...it will just cease to be an art. " — The Practice of Art, pp. 118, 119, 122 " Composition also entails artistic economy. By this I mean a moderation in the use and treatment of forms handed down to us or newly created that corresponds to modern ideas and extends to everything possible. This is especially true for those forms that are considered high expressions of artistic feeling and monumental exaltation, such as domes, towers, quadrigae, columns, etc. Such forms, in any case, should be used only with absolute justification and sparingly, since their overuse always produces the opposite effect. If the work being created is to be a true reflection of our time, the simple, the practical, the — one might almost say — military approach must be fully and completely expressed, and for this reason alone everything extravagant must be avoided." — Composition, p. 84 Today's Vienna Današnji Beč je izložbeno mjesto arhitektonskih inovacija. Zgrade iz 20. stoljeća uključuju Hundertwasser-Haus, zgradu briljantnih boja, neobičnog oblika Friedensreicha Hundertwassera i kontroverznu strukturu od stakla i čelika, Haas Haus iz 1990. koju je izradio laureat Pritzkera Hans Hollein. Još jedan Pritzkerov arhitekt preuzeo je vodstvo pretvarajući stoljetne i povijesno zaštićene industrijske zgrade Beča u ono što je danas poznato kao Jean Nouvel Buildings Gasometers Vienna — masivni urbani kompleks s uredima i trgovinama koji su postali adaptivna ponovna uporaba u velikim razmjerima. Uz projekt Gasometer, Pritzkerov laureat Jean Nouvel projektirao je stambene jedinice u Beču, kao i Pritzkerovi dobitnici Herzog i de Meuron na Pilotengasse. A ona stambena kuća na Spittelauer Lände? Još jedna Pritzkerova dobitnica, Zaha Hadid. Beč nastavlja stvarati arhitekturu na veliki način i žele da znate da bečka arhitektonska scena napreduje.

Prag je jedan od najočuvanijih gradova u cijeloj Europi. Čudesno je preživio bombe Drugog svjetskog rata koje su prevladavale po cijelom kontinentu, a veći dio povijesnog središta izgleda isto kao i prije više stotina godina. Danas je Prag glavni grad Češke Republike i dom je za više od 1,3 milijuna ljudi. Prag je također jedan od onih rijetkih primjera grada koji sadrži zgrade iz svih važnijih razdoblja u arhitekturi. Romanička, gotička, renesansna, barokna i rokoko arhitektura mogu se pronaći po cijelom gradu. Postoje čak i mjesta u Pragu, kao što je Starogradski trg, gdje možete vidjeti nekoliko različitih stilova arhitekture neposredno jedno pored drugog. Iako se grad ponekad zanemaruje, Prag je jedan od europskih arhitektonskih vrhunaca i vrijedi ga posjetiti svatko tko želi vidjeti neke nevjerojatne građevine.

Tekstualni opis dali arhitekti. Rehabilitacija kolodvorskog trga Chambésy definira novi pristup starom selu, kao dio šireg projekta obnove željeznica koji su poduzele Švicarske savezne željeznice (CFF). Zahvatom se želi obnoviti prostor koji je petnaestak godina služio kao parkiralište i objekti HNS-a. Ponovno prisvajanje ovog zapuštenog prostora dio je političke strategije promicanja meke mobilnosti i potiče stanovnike na korištenje vlaka. Na rubu trga novog željezničkog kolodvora, projekt integrira renoviranje stare vikendice, koja postaje dio prostornog niza koji povezuje željezničku stanicu s povijesnim selom. Trg kolodvora Chambesy. Projekt se nalazi u kontekstu zaštićene baštine (4BP). Preporuke Odjela za spomenike i lokalitete uzete su u obzir tijekom procesa projektiranja i dovele su do specifičnih arhitektonskih izbora, posebice u pogledu kvalitete podova i intervencije na postojećoj zgradi vikendice. Za dezaktiviranu betonsku oblogu odabrana su dva lokalna agregata. Dvobojni uzorci, koji otkrivaju geometriju tla, kvalificiraju karakter tla. Klupa od toniranog betona, duga 60 metara, prati "liniju želja" pješaka i doprinosi javnoj rasvjeti. Zasađena su dva velika trokuta s drvoredima koji također apsorbiraju javna parkirna mjesta unutar vegetacije. Projekt se koristi vokabularom voćnjaka upotpunjujući tlocrte sadnjom drveća i trajnica. Renovacija vikendice. Konzervacija i obnova vikendice naglašavaju njezin volumen i osebujnu poziciju između kolodvorskog trga i zasjenjene terase restorana. Projektom je predviđeno održavanje građevinskih elemenata u dobrom stanju. Nakon potpune demontaže i analize konstruktivnih dijelova za višekratnu upotrebu, mala zgrada je djelomično obnovljena odabranim dijelovima. Nadopune od masivne jele izvedene su tradicionalnim detaljima, identičnim postojećem. Kao dio svoje politike promicanja kratkih spojeva, općina Pregny-Chambésy željela je pridobiti ženevsku drvnu industriju i iskoristiti priliku za korištenje lokalne hrastovine u izradi fasada i rogova. Na početku projekta započela je suradnja s lokalnim šumarima kako bi se osigurala opskrba drvetom za izradu fasada od hrastovine. Zgrada je bez toplinske izolacije i projektirana je po uzoru na višenamjenski kiosk u kojem se mogu smjestiti aktivnosti otvorene prema javnom prostoru. Iznutra je vidljiva struktura fasade. Neki strukturni dijelovi su namjerno predimenzionirani, što omogućuje korištenje konstrukcije kao police.

Od svih turističkih atrakcija najpopularniji je muzej Mercedes Benz u Stuttgartu. A kako i ne bi? Uostalom, Stuttgart je rodno mjesto ove legendarne automobilske tvrtke i motora s unutarnjim izgaranjem. Štoviše, gradovi postoje od ranog 10. stoljeća, a njihove povijesne i arhitektonske građevine nose mnoge titule. No, od svih tamošnjih arhitektonskih čuda i muzeja, zapeo nam je za oko popularni Mercedes Benz Museum u Stuttgartu. Mercedes Benz muzej, Stuttgart Ako ste zainteresirani za učenje o automobilskoj industriji ili ste veliki ljubitelj automobila, Mercedes Benz muzej u Stuttgartu pravo je mjesto. Prikazuje prvih nekoliko modela automobila tvrtke - i štoviše čovjeka - zadržavajući savršen sklad s automobilima prošlosti i budućnosti. A onda, kada pomislite na Njemačku, a posebno na Stuttgart, prvo bi vam trebali pasti na pamet automobili i samo automobili, na kraju krajeva, ovdje je legenda Gottlieb Daimler započeo svoj pionirski izum automobila. A kad smo već kod trokrake zvijezde, iza nje je toliko povijesti! U muzeju Mercedes Benz u Stuttgartu saznat ćete cijeli vremenski okvir o tome kako je čovjek dizajnirao svoj prvi pogonski motor s unutarnjim izgaranjem — tehnologiju koju još uvijek koristimo više od 100 godina kasnije. Cjelokupna izložba jedinstvena je u svijetu koja dokumentira 130 godina staru automobilsku ostavštinu bez prekida. A jeste li znali da je Stuttgart jedini grad na svijetu koji ima dva muzeja automobila: jedan pripada Mercedesu, a drugi Porcheu? Pokrivajući prostor od 16.500 četvornih metara, izložba u muzeju Mercedes Benz u Stuttgartu prostire se na 9 različitih katova, predstavljajući 160 vozila i preko 1.500 eksponata. Kad samo ušli u muzej, impresivna izložba automobila, kao da je prekrasna 3D slika koja visi sa zida, pomalo iznenađuje. Kad dođete do najvišeg kata i započnete svoje putovanje, prva stvar na izložbi nije automobil, već konj, što jasno pokazuje da čak i najsloženije tehnologije i dizajni dolaze s najjednostavnijom od svih ideja, a to je upravo kako naslijeđe počinje.

EUNOIA zaokružuje najljepše primjere moderne arhitekture iračko-britanskog talenta Iračko-britanska Zaha Hadid postala je poznata po svojoj intenzivno futurističkoj arhitekturi koju karakteriziraju zakrivljene fasade, oštri kutovi i strogi materijali poput betona i čelika. Strukture koje je dizajnirala uspješno su postigle ono što mnoge mistificira kada promatraju veliku arhitekturu: uzela je najčvršće materijale na svijetu i manipulirala njima da oblikuje objekte koji izgledaju mekani i čvrsti u isto vrijeme. Tijekom posljednja dva desetljeća njezin je rad nagrađen dugim popisom nagrada: 2004. bila je prva žena koja je dobila Pritzkerovu nagradu; 2010. i 2011. dobila Stirlingovu nagradu, britansko odlikovanje za izvrsnost u arhitekturi; 2014. njezin Kulturni centar Heydar Aliyev, poput valovitog lista milimetarskog papira, osvojio je nagradu za dizajn godine Muzeja dizajna; a 2016. postala je prva žena koja je osvojila zlatnu medalju RIBA-e. Hadidovi projekti, od kojih se mnogi transformiraju ovisno o perspektivi gledatelja, okreću arhitektonsku konvenciju naglavce. Svijet je 2016. godine izgubio pravog vizionara kada je 65-godišnja Hadid iznenada umrla u bolnici u Miamiju. Kampus Državnog sveučilišta Michigan nikada nije bio isti nakon što je Zaha Hadid dovršila svoj dizajn za Eli i Edythe Broad Art Museum. Otvoren 2012., muzej suvremene umjetnosti doima se zamrznutim u pokretu. Capital Hill Residence bio je jedini privatni stambeni dizajn Zahe Hadid. Smješten u šumi blizu Moskve, projekt vrijedan 140 milijuna dolara napola je uronjen u zemlju. Odjeven u armirani beton i poliester, Heydar Aliyev centar u Bakuu, Azerbajdžan, od 619.000 četvornih stopa, poznat je po svojoj zaobljenoj fasadi. Riverside Museum, dodatak Glasgowskom muzeju prometa u Škotskoj, upečatljiva je figura sa svojim cik-cak pocinčanim krovom. Londonski centar za vodene sportove projektiran je za smještaj 17 500 gledatelja za ljetne Olimpijske igre 2012. godine. Njegov valoviti betonski krov ima izreze koji dopuštaju prirodnom svjetlu da se filtrira kroz plavu vodu bazena. Zgrada opere Guangzhou u kineskoj pokrajini Guangdong oblikovana je tako da podsjeća na dva oblutka na obali Biserne rijeke. Unutrašnjost svjetlucave glavne dvorane obložena je pločama od gipsa oblikovanih u pokretne, organske oblike i osvijetljene tisućama sićušnih svjetala koja nalikuju zvijezdama na noćnom nebu. Jedan od rijetkih Hadidinih projekata koji koristi kubične oblike, Centar suvremene umjetnosti Rosenthal u Cincinnatiju, dovršen 2003., prvi je američki muzej koji je dizajnirala žena. Hadidov dodatak muzeju Ordrupgaard iz 2005., sjeverno od Kopenhagena, izgrađen je od crnog lava betona i stakla, što odražava njegovu bujnu okolinu. Hadidin dizajn za Phæno znanstveni centar u Wolfsburgu, Njemačka - ogromna betonska struktura na stupovima - osvojio je Europsku nagradu RIBA 2006. Sagrađen od betona i čelika, Nacionalni muzej umjetnosti 21. stoljeća (MAXXI) u Rimu izgrađen je na mjestu napuštenog vojnog kompleksa. Galaxy Soho, maloprodajni, uredski i zabavni kompleks u Pekingu, sastoji se od četiri sferne strukture obložene aluminijem i kamenom koje su međusobno povezane pješačkim mostovima. U zgradi Pierres Vives od betona i stakla u Montpellieru u Francuskoj bit će smještena tri vladina odjela.

Novootvoreni Istanbul Modern nadvija se nad Bospor, obrnuta piramida staklenih i metalnih kocki smještenih na metalnim stupovima. Dizajniran od strane Renza Piana, zgrada je spektakularna, elegantna građevina. Najljepši trenuci koje provodim unutra su kada kroz prozore uhvatim prepoznatljivu tirkiznu boju rijeke i siluetu starog grada iza nje. Istanbul Modern, u svojoj koncepciji, vizija je onoga što bi Turska mogla biti, simbol modernosti i kozmopolitizma. Ali u konačnici ne predstavlja Tursku koja jest. U srpnju 2016., dvije godine prije zatvaranja stare Istanbul Moderne radi početka građevinskih radova, pokušaj državnog udara protiv turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana doveo je do slamanja disidentstva i civilnog društva diljem Turske – uključujući novinare, umjetnike, pisce, filmaše, i drugi kreativci. Godinu dana kasnije, referendum o ustavu omogućio je Erdoganu da znatno proširi svoje ovlasti, dajući njemu i njegovoj konzervativnoj Stranci pravde i razvoja gotovo potpunu kontrolu nad vladom i pravosuđem. U godinama nakon toga, kaznena djela kao što su "vrijeđanje predsjednika" i "stvaranje terorističke propagande" korištena su za slamanje neslaganja i slobodnog izražavanja. Malo toga se priznaje u novom muzeju. Stalna zbirka muzeja je, doduše, izvanredna arhiva stoljeća turske umjetnosti, od osnutka Turske Republike u listopadu 1923. Smještena u južnom krilu nove zgrade, zbirka uključuje slike Bedri Rahmija Eyüboğlua (1911.– 75) – dramatična odstupanja, sa svojim oštrim, geometrijskim oblicima, od impresionizma osmanskih umjetnika koji su došli prije njega. Eyüboğlu je bio ključni član grupe D, osnovane 1933., koja je primjenjivala umjetničke stilove uključujući kubizam, modernizam i ekspresionizam na turske teme. Grupa je razvila tursku suvremenu umjetnost fokusirajući se na scene i teme iz središta Anatolije u zemlji. Ovaj je ideal bio usko povezan sa središnjim načelom kemalizma – ideologije koju je predvodio utemeljitelj Turske, Mustafa Kemal Atatürk – da je građanin Anatolije predstavljao jednako važan dio nove republike kao i elite u Istanbulu i Ankari. U stalnoj zbirci također su izložene izvanredne fotografije fotografa Magnuma Ara Gülera (1928. – 2018.), koji je postao poznat po svojim uličnim scenama u Istanbulu i prikazima turskih sela, kao i suvremeni radovi umjetnika, uključujući Halila Altinderea (r. 1971), koja istražuje pitanja oko turskog identiteta i klase, i Selma Gürbüz (1960–2021), čije slike prikazuju mitska, hibridna bića. Međutim, stoljeće iz kojeg potiče zbirka bilo je isprekidano nemirima i ugnjetavanjem. Umjetnost u kolekciji Istanbul Moderna nema mnogo smisla neovisno o političkom trenutku u kojem je nastala – ali upravo je to ono što je u kolekciji predstavljeno više političke umjetnosti. Zapanjujući primjer je veliko platno prepolovljeno umjetnika Erola Akyavasa (1932–99). Slika, napravljena 1982. godine i nazvana Büyük Patlama ('Veliki prasak'), prikazuje, uz prskanje krvavocrvene boje, dvorac koji eksplodira. To je nasilna slika, za nasilno vrijeme - završena dvije godine nakon vojnog udara 1980., na vrhuncu represije hunte. Tijekom puča i nakon njega, Sveučilište u Ankari, na kojem je Akyavas studirao, bilo je zahvaćeno nasiljem. Studenti prosvjednici su ubijeni, a fakulteti – uključujući fakultet političkih znanosti, na kojem je Akyavas diplomirao – očišćeni su od percipiranih ljevičarskih elemenata. U muzeju se ne spominje ovaj kontekst. U sjevernom krilu, preko puta stalne postave, nalazi se prva privremena izložba muzeja pod nazivom "Plutajući otoci". S više od 280 radova 114 umjetnika, nastoji upariti tursku umjetnost sa sličnim djelima iz cijelog svijeta. Zahvaljujući svojoj sveobuhvatnoj zbirci, pokušaj muzeja da stavi pravo na tursku umjetnost u širem narativu povijesti umjetnosti je hrabar: predugo su umjetnici u zemlji bili uglavnom nepriznati ili odbačeni. No, dojam izložbe uvelike je estetski – vizualno i tematski slični komadi spareni ili grupirani. Iako je ova usredotočenost na estetiku uobičajena za muzeje diljem svijeta, ona je posebno oštra u trenutnom političkom kontekstu Turske. Kao i veći dio muzeja, izložba odvaja umjetnost od povijesnih i političkih trenutaka u kojima je nastala. Istanbul Modern sada je otvoren za javnost. Službena ceremonija otvaranja održat će se 20. lipnja. Ništa od ovoga nije osuda kustosa koji su postigli impresivan podvig otvorivši muzej i izloživši zbirku ovakvih razmjera usred političke i ekonomske krize. Čini se da su riječi i djela morali biti pažljivo birani kako se ne bi pokrenuo jedan od mnogih prijetećih zakona koji bi umjetnika ili kustosa mogli dovesti iza rešetaka. Čini se kao da je sve napravljeno tako da Erdoğan može posjetiti. ...otvaranje muzeja, upadljivo pomirljivijim tonom nego u drugim nedavnim govorima, u kojima je oporbu opisao kao teroriste. I – baš kao što je muzej morao – odao je počast viziji Turske koja još ne postoji, dok je malo pažnje obraćao na zemlju koja postoji.